Materijali za stručni seminar u D.Vakufu

11 Februar 2014

MJERENJE NAPRETKA - OPISNO OCJENJIVANJE

Prvi zadatak svake skole je da postane sredina koja podstice i podrzava kvalitetno i efikasno ucenje. Ucenik je, svakako, glavni subjekat nastavnog procesa. Promjenama u obrazovnom sistemu se nastoji osigurati razvoj svih aspekata djetetove licnosti kako bi se formirala zrela licnost. Za to su, bez sumnje, najodgovorniji i najzainteresovaniji roditelji i ucitelji/ce. Upravo oni cesto vrse prinudu u vidu ocjena, sto se moze negativno odraziti na psihicki razvoj djeteta.

Paznju strucnjaka privlaci povezanost ocjenjivanja i raznih strahova u skolskom dobu. Koliko je dejstvo straha na rezultat ispita, kako strah utice na motivaciju, na kreativnost ucenika i na njegovo socijalno ponasanje? Strah od skole uvijek se dovodi u vezu sa strahom od ispitivanja i ocjenjivanja i posljedica koje slijede: reakcija roditelja, drugova iz odjeljenja, gubitak pozicija... Stalni neuspjeh je veoma kritican - koliko za odnos ucenika prema skoli i obrazovanju uopste, toliko i za razvoj njegove licnosti.

On se od negativnih implikacija slabih ocjena brani ravnodusnoscu, poricanjem njihovog znacaja, okretanjem nekim aktivnostima koje su daleko od skole i skolskog ocjenjivanja. Cesto to bude definitivan raskid sa skolom i ucenjem. Neuspjesni ucenici su uvijek heterogena grupa u pogledu sposobnosti, motivacije, radnih navika, ponasanja, ocekivanja od skole... Ukoliko povjeruje da su razlozi slabog uspjeha u njegovim sposobnostima i licnosti, ucenik se moze suociti ili sa osjecanjem bespomocnosti (dize ruke od svega i postaje sve pasivniji) ili sa jakom potrebom da zastiti svoje samopostovanje (afirmaciju trazi izvan skole ili u aktivnom suprotstavljanju zahtjevima skole i normama skolskog ponasanja).

Nastavnikova "licna jednacina"

Stalni uspjeh takodje nije idealna okolnost za razvoj licnosti jer se cesto radi ili o prelakim zahtjevima, neprimjerenim sposobnostima ucenika ili o neadekvatnom ocjenjivanju. Sve ove teze ne idu u prilog uvrijezenom misljenju da ocjena ima izrazito motivacionu ulogu. Jos ako imamo u vidu da ucenici najbolje rezultate postizu u slobodnim aktivnostima, gdje nema ocjenjivanja nego je podstrek ucesce na nekoj smotri, objavljivanje imena ili, jednostavno, zadovoljstvo zbog ucesca u nekom zanimljivom projektu. U Finskoj, vodecoj zemlji u medjunarodnim provjerama znanja, nema ocjenjivanja ucenika.

Cesto se dovodi u sumnju i informativna uloga ocjena. Ocjene se smatraju nepouzdanim, proizvoljnim, pristrasnim, zavisnim od toga ko ih je dao i kome su date. Ucenici najcesce dovode u pitanje objektivnost ocjenjivanja. U ocima ucenika ocjene su sredstvo kojim nastavnik moze da unaprijedi ili pogorsa njegov polozaj u skoli, porodici i krugu vrsnjaka. Ocjenjivanje okruzuju mnoga nepisana pravila, razliciti obicaji, rituali i sl. Roditelji smatraju da se od ucenika trazi previse ili da je ocjenjivanje pretjerano strogo. Nastavnici u prvi plan isticu nedostatak vremena za valjano ocjenjivanje ucenika. Strucni saradnici ukazuju na jednostranost, nesistematicnost i nepouzdanost uobicajenih nacina ocjenjivanja.

Umjesto dosadasnjeg nastojanja da se ucenici nekog odjeljenja grupisu prema uspjesnosti u pet kategorija prema skolskim ocjenama, trazi se nacin ocjenjivanja po kojem ce svaki ucenik biti prepoznatljiv kao jedinka. I bas na toj jedinstvenosti treba graditi njegovu afirmaciju u grupi vrsnjaka i razvijati kod ucenika pozitivnu sliku o sebi. Svaki ucenik ima pravo na svoju priliku da se istakne pred razrednim kolektivom. Novi pristup tezi da demistifikuje ocjenjivanje. Umjesto pitanja sta se uci, postavlja se pitanje zasto se uci. Dakle, do sada se kontrolisalo koliko od izlozenog moze da se reprodukuje. Sada se nastoji da se ocjena sagleda kao sredstvo za unapredjivanje ucenja i nastave. Tradicionalno ocjenjivanje je prije svega usmjereno na globalnu procjenu postignuca. Ono nije dio procesa ucenja i nastave, vec je posebna aktivnost koja se samo obavlja u vrijeme nastave. Cesto je to lov na neznanje ispitivanjem na prepad. Komentari izostaju ili su uopsteni. Ocjenjivanje se svodi na ispitivanje i procjenu koliko su uspjesni u situaciji ispitivanja. Ucenik za isto znanje moze dobiti potpuno razlicite ocjene u zavisnosti od znanja ostalih ucenika i "licne jednacine" nastavnika.

Analiticka slika svake komponente

U definisanju naseg sistema opisnog ocjenjivanja konsultovali smo iskustva iz nekoliko evropskih zemalja (Holandija, Njemacka, svedska, Austrija, Slovenija) kao i iz SAD i Kanade. Sistemi su vrlo razliciti. Nekada se na istom mjestu vrednuju osobine licnosti, stavovi, radne navike i postignuca. Cesto se tamo nadju i osobine na koje se u skoli ne moze uticati. Stice se utisak vrlo prisutnog subjektivizma u formularima (dijete se kvalifikuje kao nezainteresovano - pa ko treba da ga zainteresuje ako ne nastavnik?). Veliki problem je i znatno uvecana administracija.

Komisija se opredijelila da formulari u dnevniku predstavljaju uopstene operativne ciljeve. Uopstavanje je vrseno tamo gdje je bilo moguce vise ciljeva spojiti u jedan a da i dalje bude objektivno provjerljiv. Takav cilj se razvrstava u cetiri kategorije po uspjesnosti.

Termini opisno - brojcano u javnosti se povezuju sa nacinom simbolickog prikazivanja ocjene, sto dovodi do pogresnog razumijevanja. Opisno ocjenjivanje je uvijek analiticko. Da bi dosli do opisne ocjene, predmet ocjenjivanja moramo rasclaniti na djelove. Za svaki taj dio utvrdjujemo jedan ili vise pokazatelja uspjeha na osnovu kriterijuma sta je uspjeh a sta nije.

Opisna ocjena je skup iskaza o postigucima u svakoj od komponenti predmeta ocjenjivanja. Broj i vrsta komponenti predmeta ocjenjivanja strukturiraju opisnu ocjenu. Nasuprot takvom ocjenjivanju ne stoji numericko nego globalno ocjenjivanje. Globalni sud o uspjehu cesto se zasniva na opstoj impresiji o radu ucenika. U tom slucaju nijesmo do kraja sigurni sta sve stoji iza te ocjene, sta je njen realni sadrzaj. Narocito nijesu sigurni roditelji. Oni imaju samo neki opsti utisak i vrlo diskutabilnu informaciju o daljim neophodnim koracima.

Ono sto ocjenu cini opisnom nije njeno iskazivanje rijecima, nego njeno izdiferencirano prikazivanje ostvarenog ucinka. Predmet se rasclanjuje na djelove. Za svaki dio utvrdjujemo jedan ili vise pokazatelja. Opisna ocjena kao strukturisana analiticka slika uspjeha ucenika moze u nacelu biti izrazena i brojcano ali ne sa jednom nego sa vise ocjena za svaki rasclanjeni dio.

Malo je jedna rijec

Da bi primijenio opisno ocjenjivanje, nastavnik mora da analizira programske ciljeve, ishode i sadrzaje koji su predmet pracenja i ocjenjivanja. Cilj te analize je da utvrdi kljucne karakteristike predmeta ocjenjivanja. Lista tih karakteristika je osnova za pracenje ucenikovog napredovanja i vrednovanja postignuca. Kada izvodi opisnu ocjenu, nastavnik utvrdjuje koje od tih karakteristika su u cjelosti ili djelimicno zastupljene, a koje uglavnom nedostaju u posmatranim i analiziranim aktivnostima. Utemeljeno je na ishodima i obrazovnim standardima i zato je procjenjivanje individualnog napredovanja, pracenje svakog pojedinog ucenika na putu ka definisanom ishodu. Ucitelj se, umjesto pripremanja za izvodjenje nastave sa prosjecnim ucenikom pokusava pripremiti za sve ucenike jednog odjeljenja. Podsticanje samopouzdanja i zainteresovanosti ucenika ce se postici fokusiranjem na dobre i jake strane njihovog rada.

Opisno ocjenjivanje ne klasifikuje ucenike, vec ucenicka postignuca. Ono ne vrednuje ucenika, vec pruza konkretne informacije o efikasnosti njegovog angazovanja i o kvalitetu ishoda tog angazovanja. Na osnovu tih informacija daje se preporuka za dalji rad.

Nastavnici procjenjuju kada je najbolji momenat da rezimiraju zapazanja i podatke o radu ucenika, da saopste ucenicima kako vide njihovo napredovanje i da podrze ucenike da i sami prepoznaju svoje uspjehe i potrebu za daljim ucenjem. Cio taj proces je formativno ocjenjivanje a ono sto nastavnici saopste ucenicima "formativna" ili opisna ocjena. Upravo zato sto sadrzi vise informacija o napredovanju i razvoju, formativna ocjena se ne moze iskazati jednom rijecju ili sintagmom, brojem ili slovom.

IZBJEGAVATI POREDJENJE

Vecina roditelja salje dijete u skolu sa naglasenom zeljom da se takmici za titulu "najboljeg ucenika". Narocito u pocetnim razredima treba izbjegavati poredjenje medju djecom. U svakom poredjenju neko gubi, neko je losiji.

Veliki broj prvaka ne zna sta mu znaci koja ocjena. Roditelju, takodje, sumativna ocjena iz predmeta nista ne govori o postignucima iz pojedinih oblasti. Ucenici prvog razreda znaju da za peticu iz jezika moraju dobro znati citati i pisati ali ne i zasto nam je potrebno da znamo citati i pisati. Ocjenjivanje treba da doprinosi da ucenik shvati da citanje uci radi citanja i da mu je citanje potrebno u zivotu.

Uobicajeno ocjenjivanje se vrsi na osnovu dva standarda:

Interpesonalni standard - kriterijum uspjeha je mjesto koje ucenik zauzima u odnosu na ostale ucenike. Vrijednost ovakve evaluacije je ogranicena. Zauzeti rang zavisi od mnogo faktora, sastava odjeljenja, konkurencije... Paznja ucenika se usmjerava na uporedjivanje sa drugima a ne na ciljeve ucenja. Mnogo se potencira rivalitet, sto kvari interpersonalne odnose i podize tenzije.

Objektivni standard - kriterijum uspjeha je poredjenje postignuca svakog ucenika sa unaprijed postavljenim i ocekivanim ishodom koji je objektivno mjerljiv. Informativna vrijednost takve evaluacije je veoma visoka, konstruktivna i podsticajna za dalje ucenje. Evaluativna funkcija ocjenjivanja - nastavnik analizom i vrednovanjem raspolozivih podataka dolazi do opsteg suda o uspjehu ucenika u odnosu na kriterijume koji su definisani ocekivanim ishodima. Taj opsti sud pokazuje gdje se ucenik nalazi na svima poznatoj, propisanoj i unaprijed precizno definisanoj skali ocjena koje su mjera njegovog uspjeha.

Zakonska obaveza je pisano izvjestavanje roditelja cetiri puta godisnje. Ako se to pomnozi sa brojem ucenika u odjeljenju, pa sa sest predmeta za svakog i tome dodaju tehnicki uslovi u nasim skolama (nedostatak racunara), onda je jasno koliki je to dodatni napor za ucitelja. Zatim je tu manja ili veca sposobnost zapazanja nastavnika i sposobnost za ljepsu formulaciju misli. Ne ocekuje se da je svaki ucitelj savrsen u pismenom uoblicavanju svojih misli, a mora se truditi da za svakog ucenika pronadje nesto specificno, jer svaki ucenik to i posjeduje, i da sve to formulise u opisnoj ocjeni. Slovenacko iskustvo je da u takvoj situaciji vrlo brzo zavlada frazeologija. Ovo zahtijeva mnogo vise vremena koje bi se moglo mnogo korisnije upotrijebiti za individualni rad sa ucenicima i za nove metode rada. Naravno da treba imati u vidu licnost u cjelini, ali se ocjenjivati moze samo ono sto je objektivno mjerljivo. Dakle, opisnu ocjenu shvatamo kao rijecima ispisan napredak ucenika u odnosu na definisane standarde znanja i deklarisane operativne ciljeve.

Pise: Zorica Minic, psiholog

 

DESKRIPTIVNO/OPISNO OCJENJIVANJE

Reforma školstva donijela je novine u sam proces nastave. Odnos prema djeci postao je drugačiji, koriste se SAVREMENI sistemi rada sa njima a samim tim i rezultati postaju bolji.

Ocjenjivanje iz svih predmeta u prvom, drugom i trećem razredu je opisno. Razlozi za uvođenje ovakvog načina ocjenjivanja su višestruki.

Učenici su na početku nesigurni, nespretni, još nenaviknuti na školu i školske obaveze. Imaju strah od neuspjeha. Brojčana ocjena im ne kazuje u kojoj mjeri su savladali gradivo i na čemu treba posebno da rade. Opisna ocjena je naprotiv, podstičuća, ohrabrujuća, uvijek pozitivna.

Opisna ocjena sadrži najmanje jedan od sljedećih elemenata:

1) opis ostvarivanja ciljeva i zadataka propisanih nastavnim planom i programom;

2) opis angažiranja učenika u nastavi;

3) preporuke za dalje napredovanje učenika.

Praćenje i ocjenjivanje učeničkih postignuća podrazumijeva:

- poštovanje integriteta dječije ličnosti,

- uvažavanje dječije dobrobiti kao glavnog orijentira u ukupnom radu,

- podsticanje samopouzdanja, sposobnosti samoprocjene i utvrđivanja vlastitih obaveza,

- kreiranje ambijenta koji podstiče samostalnost, kreativno izražavanje, kritičko mišljenje, mogućnost da učenik procijeni šta je dobro uradio, a šta bi moglo biti urađeno i kada je to moguće očekivati.

Svrha ocjenjivanja treba biti doprinos napretku učenika i treba ga koristiti kao sredstvo koje će motivirati učenike da ulože smislen napor kako bi postigli bolje rezultate, ali tako da ne uče za ocjenu. Ocjenjivanje i evaluacija ne trebaju biti sredstvo kojim će se učenici kažnjavati ili kojim će se prijetiti, nego sredstvo pozitivne stimulacije za učenje i kontinuirano obrazovanje.

Ocjenjivanje može imati različite funkcije, kao što su:

- utvrđivanje prednosti i slabosti kod učenika (dijagnostički pristup);

- osiguranje uzajamnih povratnih informacija o učeničkom postignuću: od učenika ka nastavniku i obrnuto (ocjenjivanje napretka);

- pojačati motivaciju učenika;

- utvrđivanje nivoa postignuća učenika u datim oblastima, na početku, u toku procesa nastave ili na kraju nekog razdoblja ili faze učenja (sumativno ocjenjivanje);

- predviđanje daljeg razvoja učenika, u smislu buduće karijere ili orijentacije (prognostičko ocjenjivanje);

- korištenje rezultata procesa ocjenjivanja i evaluacije za različite vrste odabira.

Tradicionalne ocjenjivačke procedure su uglavnom usmjerene na intelektualne ishode (kao što je tačna reprodukcija memoriranog znanja) i sastoje se od metoda usmenog ispitivanja (na osnovu pitanja i odgovora, itd.) i pismenog ispitivanja koje uključuje i testove.

Pored tradicionalnih metoda ocjenjivanja (usmeno ispitivanje, pisani zadaci, testovi), nastavnici trebaju koristiti raznovrsne komplementarne ili tzv. alternativne načine ocjenjivanja učenika, kao što su:

- ocjenjivanje rada na projektu (koje dokazuje učenikovu sposobnost da radi sistemski u sklopu istraživačkog projekta pod vodstvom nastavnika ili da realizira praktične zadatke, kao odgovor na situacije u kojima je potrebno dati rješenje za neki problem i odgovoriti na konkretne potrebe);

- ocjenjivanje učeničkog doprinosa za vrijeme rada u grupi;

- učenički portfolio (vođenje bilješke o učeničkom individualnom radu i dokazivanje postignuća u toku određenog vremenskog perioda);

- ocjenjivanje eseja kreativni zadaci razrađivanja na određenu temu;

- ocjenjivanje specifičnih komunikativnih i radnih sposobnosti;

- ocjenjivanje učeničkih stavova.

Opisno ocjenjivanje je naročito primjereno za učenike mlađe školske dobi.

Opisno ocjenjivanje podrazumijeva sistematsko praćenje napredovanja svakog učenika i procjenu stanja i situacije u određenim razdobljima, odnosno iskazivanje kvalitativnih elemenata na početku i nakon određenog vremenskog razdoblja. Dakle, opisno ocjenjivanje je kvalitativna analiza učeničkih postignuća.

Opisne ocjene se mogu iskazati u usmenoj i pismenoj formi. To su informacije o postignućima u pojedinim segmentima nastavnog programa. Na osnovi tih informacija moguće je formirati sliku o napredovanju svakog učenika.

Opisnu ocjenu nastavnik najčešće saopćava usmeno u razgovoru sa učenikom ili roditeljem. Međutim, za opisne ocjene koje se odnose na rezultate koje je učenik postigao tokom rada na većoj tematskoj cjelini (u tromjesečju ili polugodištu) potrebno je uraditi obrazac koji sadrži ishode (rezultate), a pored njih, u posebnoj koloni, treba opisati ono što je učenik stvarno postigao/la (znanja, sposobnosti) i na čemu treba raditi u slijedećem razdoblju.

Tako oblikovana opisna ocjena je korisna i uravnotežena informacija za učenike i roditelje o tome šta je u određenom razdoblju učenja trebalo postići, što je postignuto i šta treba učiti u slijedećem razdoblju. Poslije tog razdoblja, na osnovi praćenja rada učenika, slijedi novi izvještaj nastavnika o učenikovom napredovanju.

Prednosti „opisnog/kvalitativnog"ocjenjivanja su:

- nije usmjereno na klasificiranje učenika, već na podsticanje učeničkih postignuća i želje/interesa za učenjem,

- ne vrednuje trenutni rad učenika, već pruža konkretne informacije o efikasnosti učenikovog angažmana, sugerira naredne korake i određuje ciljeve daljnjeg učenja i razvoja.

Kod utvrđivanja, dijagnostičkog pristupa, u opisnom ocjenjivanju treba imati u vidu slijedeće elemente:

- Ostvarivanje konkretnih odgojno-obrazovnih zadataka koji su definirani u Programu (znanja, stavovi, vrijednosti, vještine).

- Je li učenik usvojio programske sadržaje (potpuno, djelomično, nije usvojio)?

- U čemu je učenik uspješan? Šta je njegova jača strana?

- Koliko je napredovao u odnosu na početak školske godine (mnogo, malo, nimalo)?

- Je li učenik imao teškoća? U kojim područjima je to izraženo (izgovor, odsutnost pažnje, razumijevanje, reprodukcija, zamjena glasova/ slova, analiza, nemogućnost zaključivanja...)?

- Koje su preporuke za prevladavanje tih teškoća?

- Koliko je učenik samostalan u radu (nesamostalan je, djelomično je samostalan, samostalan)?

- Kakav je njegov odnos prema radu i obvezama?

- Odnos prema drugim učenicima.

- Odnos prema nastavnicima.

- Druge osobine.

Da zaključimo, nastavnici, u procesu mijenjanja i poboljšavanja ocjenjivačkih praksi u BiH, moraju obratiti pažnju na slijedeće aspekte:

- Ocjenjivanje mora biti pravedno, u smislu da je povezano sa obrađenim nastavnim gradivom, tako da se od učenika mogu očekivati dobri rezultati ako su redovno učili.

- Ocjenjivanje treba varirati po vrsti i obliku da bi se mogao ocijeniti čitav spektar željenih pedagoških rezultata na različite načine.

- Učenik se mora obavijestiti o prirodi i namjeni ocjenjivačkih aktivnosti, načinu upotrebe i mjerilima prema kojima se određuju rezultati.

- Ocjenjivačke aktivnosti moraju se održavati u primjerenim okolnostima, posebno se mora izbjegavati ometanje učenika za vrijeme tih aktivnosti, a koliko je to moguće, treba umanjiti učeničke strahove.

- Ocjenjivanje je potrebno brižljivo osmisliti i provesti kako bi zadaci bili nedvosmisleni, a vrsta očekivanih rezultata jasna učenicima.

- Nastavnik/nastavnica se mora pobrinuti da ocjenjivačka aktivnost valjano ocjenjuje upravo ono što se njome želi ocijeniti i da je prilagođena svrsi ocjenjivanja.

- Ocjenjivačka aktivnost treba biti preusmjerena sa ocjenjivanja reprodukcije na ocjenjivanje (i) drugih nivoa znanja (proceduralnog znanja - intelektualnih sposobnosti višeg reda): razumijevanja, primjene, sinteze, procjene vrijednosti usvojenih znanja, vrednovanja, rješavanja problema.

Nastavnik bi prilikom završnog ocjenjivanja trebao uzeti u obzir ukupan rad učenika iz datog predmeta: napredovanje u odnosu na prethodna postignuća i mogućnosti učenika, angažiranje na predmetu ili u izvannastavnim aktivnostima iz te oblasti. To bi trebalo omogućiti školski dosjei o aktivnostima učenika u kojima bi bili zabilježeni rezultati učeničkih aktivnosti koji će se koristiti za završno ocjenjivanje.

 

PRIJEDLOZI OPISNOG PRAĆENJA

učenika prema elementima vrednovanja na nastavnom satu Islamske vjeronauke

ZNANJE

- Izvrsno usvojio nastavne sadržaje,

- Veoma dobro povezuje naučeno sa svakodnevnim životom,

- Učenik ima sposobnosti dubljeg doživljavanja i spoznavanja vjerskih propisa,

- Posjeduje izrazite sposobnosti u interpretaciji kur'anskog teksta i vjerskih sadržaja,

- Ističe se u znanju i sposobnostima,

- S lahkoćom usvaja i iznosi sadržaje, uspješno primjenjuje stečeno znanje,

- Usvojene nastavne sadržaje iznosi logički i s razumijevanjem,

- Veoma je sposoban, s lahkoćom usvaja sadržaje i uspješno ih reproducira u svakom obliku rada,

- Nastavne sadržaje, posebno vjerske, izlaže s puno detalja,

- Uz više ustrajnog i samostalnog rada mogao bi postići i bolje rezultate,

- Vidljiv je napredak, potrebno je ovako nastaviti,

- Dobro poznaje osnovne vjerske sadržaje,

- Teže usvaja gradivo,

- Uspjeh postiže uz dosta uloženog truda.

KREATIVNO IZRAŽAVANJE

- Učenik je vrlo uspješan u interpretativnom čitanju kur'anskog, drugih književno-umjetničkih tekstova, interpretaciji ilahija i kasida,

- Ističe se u scenskom prikazivanju hikjaja, basni, životnih situacija,

- U usmenom izražavanju otkriva se sposobnost zamišljanja, asociranja i logičkog povezivanja sadržaja,

- Učenik je uspješan i kreativan u simboličkom izražavanju,

- Posjeduje osjetljivost i otvorenost za duhovnost/transcendentno,

- Ima razvijene sposobnosti kreativnog izražavanja,

- Lijepo se pisano izražava (pjesme, priče, sastavi, putopisi),

- Posjeduje izrazite sposobnosti za likovno izražavanje,

- Izrazito je kreativan i komunikativan,

- Vrlo je uspješan u komuniciranju s raznovrsnim medijima,

- Ima posebne sposobnosti za melodijski izraz,

- Zalaže se u različitim oblicima kreativnog izražavanja.

ZALAGANJE

- Vrlo je aktivan i zainteresiran za rad,

- Voli vjeronauku, aktivan tokom nastavnog procesa,

- Vrijedan je i samostalan, redovno prati nastavne sadržaje,

- Odlikuje se pozitivnim odnosom prema radu,

- Iznimno je vrijedan i marljiv,

- Aktivan je na satu, redovno izvršava svoje obveze,

- Savjestan je i samostalan u radu,

- Odgovorno se odnosi prema radu,

- Marljivo i aktivno sudjeluje u vjeronaučnoj nastavi i aktivnostima,

- Posjeduje volju za rad, trudi se da postigne što bolje rezultate,

- Voli rad, ali je nesiguran u svoje znanje pa nije aktivan u radu,

- Više pažnje posvećuje samostalnom učenju,

- Kreativan je u grupnom radu,

- Uz podsticaj postiže bolje rezultate,

- U radu ga treba ohrabriti i podstaknuti na veću samostalnost,

- Potrebno je češće podsticati i usmjeravati pažnju na rad i sadržaje,

- Potreban podsticaj za intenzivnije uključivanje u nastavni proces,

- Zalaže se u granicama svojih mogućnosti.

- S ljubavlju pomaže drugima,

- Vrlo lijepo sarađuje s vjeroučenicima i vjeroučiteljem,

- Kod učenika se opaža spremnost življenja po vjeri,

- Pažljiv je i ljubazan prema drugima,

- Komunikativan je i tolerantan,

- Uzornim ponašanjem vrlo pozitivno djeluje na ostale učenike,

- Uzoran je u ponašanju i odnosu prema drugima,

- Svoje mišljenje izražava korektno i s poštovanjem,

- Vrlo lijepo sarađuje s drugima,

- Otvoren je za suradnju, razgovor i razumijevanje,

- Uvažava druge i prihvata njihove ideje,

- Kod učenika treba podsticati pozitivnu verbalnu komunikaciju,

- Treba ga podsticati na pozitivan odnos prema radu i zalaganju na vjeronaučnom susretu.

 

POSEBNO UPOZORENJE NASTAVNIKU VJERONAUKE:

učenicima na vjeronauci ne treba davati jedinice / negativne komentare ili simbole kao podsticajno i motivirajuće sredstvo, već tražiti primjereniji načini da se učenik zainteresira i uključi u rad.

Čitano 3721 puta
All for Joomla All for Webmasters