Prezentacija projekta "Jame" u okviru manifestacije "Dani Bošnjaka Šipova"

28 Juli 2018

U okviru manifestacije ''Dani Bošnjaka Šipova'', 28. jula (subota), u velikoj sali Općine Jajce, sa početkom u 19:00 sati održana je prezentacija projekta ''Jame'', čiji je autor i promotor gosp. Amor Mašović, član Kolegija direktora instituta za nestale osobe.

Prisutni su imali priliku ''iz prve ruke'' doživjeti emociju i svjedočenje čovjeka, koji više od 25 godina traga za nestalim osobama.

Polovinom devedesetih godina prošlog vijeka počeo je sa prikupljanjem dokumentacije o mjestima na kojima su zakopavana tijela ubijenih u ratu. Prisutnima je prenio kako nikada nije mogao ni pretpostaviti da će otkriti više od 400 masovnih, isto toliko zajedničkih i oko 4.000 pojedinačnih grobnica. Tijela ili posmrtni ostaci su najčešće iz jedne prebacivana u neku drugu grobnicu, a najupečatljivije je bilo svjedočenje je o mladiću iz Srebrenice, čijih su šest kostiju skeleta pronašli u pet različitih grobnica, počevši od primarne, pa do četiri sekundarne masovne grobnice, u rasponu od 32 kilometra. Skelet odrasle muške osobe ima 207 kostiju, a u slučaju ovog mladića su pronašli tek 6 kostiju, a za svaku pronađenu kost istražitelji trebaju obavijestiti porodicu. ''Oni su ga ukopali, klanjali mu dženazu, ali porodica nikada neće osjetiti mir, jer svaki put kada pronađemo neki dio skeleta, pa makar i jedan pršljen, mi moramo obavijestiti porodicu, a članovi porodice uvijek iznova proživljavaju smrt i nestanak svojih voljenih, pa kako da nađu mir'', rekao je Mašović.

Većina jama ima neki simboličan naziv, poput jama Paklenice i Bezdana, koje svojim imenom svjedoče o događajima vezanim za njih.

Zanimljivo je i to, kako uvijek neko, hvala Bogu, preživi i svjedoči o zločinima. ''Kada vidite šta su neki ljudi preživjeli i šta su sve prošli, mogu samo reći da ništa nije slučajno'', kazao je Mašović.

Još jedno od svjedočenja, koje je zaparalo srce svakog prisutnog, je priča o Fatimi Muhić, djevojčici iz Srebrenice, koja je ''živjela'' dovoljno dugo da udahne i izdahne, čije je ime prvi put ispisano na bašluku iznad njenog mezara ili priča od djevojčici iz Višegrada, koja nije napunila ni 48 sati života, koju roditelji nisu uspjeli upisati u matičnu knjigu rođenih, kojoj nesorte nisu dopustili da zvanično dobije dokument da je ikada postojala, koju su živu spalili u naručju majke i nakon svega su to pokušali zataškati, a i dan danas negiraju da su to uradili.

Zločinci su na različite načine pokušali prikriti svoja nedjela, što svjedoči o organizovanim, sistematski pripremljenim i planski učinjenim zločinima. Tako su u jednoj od grobnica tijela žrtava pokušali pokriti slojevima smeća i zemlje, u drugoj su opet na tijela žrtava bacali ostatke životinjskih skeleta, ostatke porušenih džamija, ali nisu znali da zemlja uvijek izbaci terete svoje.

Čitano 252 puta
All for Joomla All for Webmasters