Drugonagrađeni literarni sastav na temu "Kad vjera govori i priroda sluša"

04 Juli 2018

U okviru manifestacije ''508. Dani Ajvatovice'' objavljen je konkurs za literarne radove na temu "Kad vjera govori i priroda sluša". Pravo učešća imali su svi učenici srednjih škola s područja SBK-a. Drugonagrađeni rad na ovu temu napisala je Nedžma Latić, svršenica 3. razreda Elči Ibrahim-pašine medrese. U nastavku možete pročitati njen rad:

 

Kad vjera govori i priroda sluša

 

Premaleni su dlanovi moji

Da u njih smjestim bar mrvu svijeta

Ili dašak ljeta

Da prodišu

Monotoni su ovako bijeli.

 

Možda bi i ruža blijeda bila

Ili se za nju ni znalo ne bi

Da Neko rekao nije: "Budi i ono biva"

A čovjek džaba sniva

Ako ga proljećem On ne okiti.

 

I pčela bi bezvrijedno zujila sama

Rano jutro bilo bi joj tama

Da Neko uz nju ne stvori cvijet

Pa joj uz to pokloni i let

Da nas medom dariva.

 

Ptice bi bez cilja kružile nebom

Plaventilom gubile bi sjaj

Ne razlikujući decembar i maj

Ali im Neko reče da bježe

Kad osjete da blizu je kraj.

 

Drveće nepomično i tada bi bilo

Grane bi mu čvrsto čuvale lik

Da Neko ne posla vjetar

Da ih pomjera uz drvo tik

Ali da opet vrate se ne praveći krik.

 

Planine šetale bi svijetom

Uništavale sva redom bića

Da Neko im mjesto ne dade stalno

I da ih ne stvori čvrste i lijepe

Čak im i miris poseban dade, da oduševe i ljude slijepe.

 

Zar svijet bi bio ovako čaran

Da Allah ne udahnu mu ruh?

Prirodu stvori da zapovijedi mu sluša

Kad već ljudi i džini izgubiše sluh.

Ona nikad ne bijaše nepokorna

Jer zna čija je Milost besprijekorna

I oduvijek priroda vjeru sluša

Jer ona bivanje nikad izdala joj nije.

 

Baš zbog tog priroda šuti, a priča

A čovjek samo u prazno viče

I sanja

A ne zna kakav je kraj dunjalučke priče.

  

                                                                                                         Nedžma Latić

 

 

Čitano 1875 puta